Kako reagirati?
Scenariji iz IPCC-a
Znanstvenici su izradili scenarije kako bi procijenili situaciju. Njihov zaključak nazvan je Putevi reprezentativne koncentracije (eng. Representative Concentration Pathways, RCP): četiri scenarija modela koncentracija atmosferskih GHG.
RCP 8.5 je najviše pesimističan i opisuje svijet u kojem nisu poduzete nikakve aktivnosti kojima bi se smanjile antropogene emisije.
RCP 2.6 je najviše optimističan i opisuje svijet gdje su poduzete sve moguće mjere za smanjenje antropogenih emisija, kako bi se zadržalo globalno zatopljenje ispod +2° do 2100. godine, u usporedbi s 1850. godinom.
Uz ove scenarije, IPCC može izračunati količinu GHG koju čovječanstvo smije emitirati u atmosferu prije nego postane prekasno: to se naziva ugljikov budžet. Prema tome, čovječanstvo je svake godine upoznato s količinom GHG koju smije emitirati. Čovječanstvo će morati doseći ugljičnu neutralnost između 2075. i 2100. godine. Imajući to na umu, svaka zemlja može (i mora) raditi na smanjenju emisija stakleničkih plinova.
Međunarodna osviještenost
Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (eng. United Nations Framework Convention on Climate Change, UNFCCC), nastala na susretu u Riu 1992. godine i ima za cilj stabilizaciju emisija stakleničkih plinova iz antropogenih izvora. Ista je pojačana prihvaćanjem Kyoto protokola 1997. godine, koji postavlja cilj smanjenja emisija u 38 industrijskih zemalja za 5,2 % tijekom perioda 2008.-2012. godine, u usporedbi s emisijama iz 1900. godine. Europska Unija se obvezala smanjiti emisije za 8 % i taj cilj je postignut.
Također, od 1. siječnja 2005. godine, uspostavljen je sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (eng. emissions quota trading system) u EU, na temelju direktive 2003/87/EK od 13. listopada 2003. godine, pri čemu su u sustav uključene aktivnosti koje imaju značajan doprinos globalnom zatopljenju. U sustav su uključena velika energetska i industrijska postrojenja.
EU Klimatski i energetski paket
U prosincu 2008. godine, pod francuskim predsjedavanjem EU, čelnici europskih zemalja usvojili su klimatski i energetski paket. Kroz niz direktiva i regulativa, Europa se obvezala smanjiti, do 2020. godine, svoju emisije na svjetskoj razini za 20 % u usporedbi s razinama iz 1990. godine. EU planira povećati ovaj cilj do 30 % ukoliko ostale industrijski orijentirane zemlje učine isto.
Kako bi se postigla ova razina smanjenja, EU treba postići i druge ciljeve do 2020. godine (mjere 20-20-20):
- Poboljšanje energetske učinkovitosti za 20 %;
- Povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji na razinu od najmanje 20 %.
Klimatski i energetski paket također podupire sustav trgovanja emisijskim jedinicama, proširujući ga na sve industrijske onečišćivače i javno zrakoplovstvo (domaći letovi i letovi između zemalja uključenih u ETS Direktivu) te razvoj aukcijskih tržišta.
Novi Klimatski i energetski paket je trenutno u raspravi kako bi se odredile nove ambicije energetske učinkovitosti u Europi za 2030. godinu.
Što se tiče okolišnog izračuna, Europska Komisija je pokrenula trogodišnje istraživanje, čiji je glavni cilj razvoj referentne baze za sektore u Europi kroz primjenu metoda Okolišnog otiska proizvoda (eng. Product Environmental Footprint, PEF) i Okolišnog otiska organizacije (eng. Organization Environmental Footprint, OEF).
Ovo istraživanje također želi sagledati kako je provjerena informacija o okolišu. U tom cilju, Komisija je pokrenula bibliografsku studiju s ciljem identifikacije i opisa najprikladnijih sustava usklađenosti za PEF ili OEF deklaracije.
Vidi sljedeću stranicu "Izračun ugljikovog otiska". Ili se vrati na izbornik.