Clim'Foot

Emisija stakleničkih plinova u atmosferu ovisi uglavnom o aktivnosti i proizvodu. Kako bi se procijenile GHG emisije po jedinici dostupnih aktivnosti, potrebno je upotrijebiti faktor pod nazivom faktor emisija (eng. emission factor, EF).

Na primjer: koliko kg GHG je emitirano po 1 kWh prirodnog plina?

 

Definicija

Faktor emisija je koeficijent koji omogućava pretvorbu podataka o aktivnosti u emisije stakleničkih plinova. To je prosječni stupanj emisija o odabranom izvoru, zavisan o jedinicama aktivnosti ili procesu/procesima.[1]

Na primjer: prirodni plin emitira 0,244 kg CO_2eq / kWh ICV (europska srednja vrijednost) sa 5% nesigurnosti.

Prema tome, faktor emisija je suma emisija CO_2eq antropogenih aktivnosti opisanih kao masa jedinice CO_2eq / referentni tok. Na primjer: EF za prirodni plin je suma procesa izgaranja (0,205 kg CO_2eq / kWh ICV) i ulazne struje (tj. proizvodnje i transporta plina) (0,0389 kg CO_2eq / kWh ICV).

 

Što je CO_2eq ?

Antropogene aktivnosti emitiraju različite vrste stakleničkih plinova (eng. greenhouse gas, GHG) (vidi dolje). Njihov globalni potencijal zatopljavanja (eng. Global Warming Potential, GWP), fizička karakteristika GHG-a, predstavlja utjecaj na učinak staklenika te omogućava pretvorbu 1 kg GHG-a u X kg CO2 ekvivalenta, koji se bilježi kao CO_2eq. Zbog toga je moguće usporediti emisije različitih plinova.

Što je EF?

Sastav EF

Za formiranje faktora emisija, potrebno je napraviti set podataka koji opisuje i kvantificira aktivnosti kojima nastaje GHG.

Clim' Foot baza podataka uključuje stakleničke plinove pokrivene Protokolom iz Kyota.

 

Kyoto protokol GHG

Svaka GHG emisija pretvara se u CO_2eq i zatim sumira. Konverzija se zatim radi na način da se množe količina plina (kg GHG) s njegovim GWP (kg CO_2eq / kg GHG) kako bi se prikazao utjecaj u obliku CO_2eq. Dušikov trifluorid (NF₃) je nedavno dodan.

Nesigurnost

U zemljama gdje podaci nisu specifični, organizacije nisu voljne primijeniti međunarodne vrijednosti, s obzirom da točnost rezultata nije zagarantirana (zbog razlike između lokacija). Naime, izračuni ugljikova otiska se u tom slučaju temelje na generičkim podacima koji mogu biti u potpunosti različiti od onih definiranih u realnoj situaciji te zbog toga ima vrlo visok stupanj nesigurnosti. To ima velik utjecaj na vjerodostojnost rezultata koji nastaju tijekom izračuna.

 

Tijekom razvoja faktora emisija, javlja se problem nesigurnosti i njezine procjene. Štoviše, možemo identificirati različite izvore nesigurnosti:

• Nesigurnost parametra: mjera kolika je sličnost korištenih podataka za izračun emisija i stvarnih podataka i realnih emisija. Na primjer: GWP vrijednosti povezane s nesigurnošću od ± 35% za interval sigurnosti od 90%. Procijenjena nesigurnost emisija iz individualnih izvora (npr. energetska postrojenja, motorna vozila, goveda) su funkcija karakteristika instrumenata, kalibracije i frekvencije uzorkovanja izravne mjere, ili (znatno češće) kombinacija nesigurnosti faktora emisija za standardne izvore i odgovarajućih podataka aktivnosti;
• Nesigurnost modela: ograničenja u mogućnosti pristupa modelu koji prikazuje realnu situaciju;
• Nesigurnost scenarija: metodološki izbori alokacije, pretpostavke korištenja proizvoda, EoL pretpostavke.

Kako biste vidjeli odgovor na pitanja iz kviza, samo prijeđite pokazivačem preko slike !

 

Vidite sljedeću stranicu "Što su baze podataka napravljene tijekom Clim'Foot projekta". Ili se vratite na izbornik.

 

---